Prostor marine u Gradu Korčuli predstavlja izolirani i od grada odvojeni prostor. Neizvjesna budućnost postojeće zgrade otvara mogućnost promišljanja novih prostornih scenarija na području koje je prije pedeset godina nestao iz kolektivnog sjećanja. Ponovno uspostavljanje  dodirnog područja  grada i mora moglo bi istodobno pomiriti i unaprijediti više aspekata života Korčule.

Projekt predlaže tri temeljna prostorna elementa, oblikovana kao reinterpretacija lokalnih arhetipova: mandrača, orsana i radionice. Hibridni mandrač, koji se ovisno o morskim mijenama puni i prazni, oblikuje novi javni prostor te uspostavlja kontinuitet promenade. Orsan i radionica definiraju njegov prostorni okvir, istodobno tvoreći  ulaz u mandrač i centar grada.
Međudjelovanjem ova tri aktera nudi se odgovor na pitanje odnosa prema nematerijalnoj baštini. U središtu tog promišljanja nalazi se tradicija drvene brodogradnje, vještina i zanat koji nestaju, a još uvijek nisu primjereno valorizirani.
Intervencija na prostoru današnje marine uspostavlja disperzni, živi muzej čija svrha nije arhiviranje, nego stvaranje uvjeta za suvremenu reinterpretaciju i produkciju. U takvom muzeju eksponat nije predmet, nego proces. Baština se ne izlaže, već nastaje i prenosi kroz svakodnevnu praksu.