Rad predlaže oživljavanje napuštene austrougarske utvrde iz 1902. na vrhu Huma, mjesta s iznimnim panoramskim vizurama na okolne otoke i more. Unutar zidina utvrde smješta se ljetna pozornica zaštićena kamenim plaštem, dok dva nova aneksa – kružni paviljon radnih prostora i izduženi dormitorij s ugostiteljskim sadržajem – diskretno prate obrise terena i ne narušavaju siluetu brda. Pod kompleksom se uvodi kružna panoramska staza koja obilazi vrh, a sve zajedno čini edukativni kampus namijenjen terenskoj nastavi, radionicama i kulturnim programima, uz poštovanje povijesnog i krajobraznog konteksta lokacije.

​

Izloženost vrha, otvorenog vjetru i suncu sa svih strana, oblikuje arhitekturu koja se ne suprotstavlja krajoliku već mu se prepušta – oba aneksa upuštaju se u teren, dok im obodni zidovi i stijene stvaraju zaštićene džepove mikroklime. Krovovi obrubljeni autohtonim zelenilom stapaju se s makijom, a arhitektura postaje gotovo nevidljiva s panoramske staze koja je okružuje. U tako zaklonjenom, a opet svečanom prostoru odvija se program edukacije i razmjene: učionice i radni prostori za terensku nastavu, seminare, stručna usavršavanja i ljetne škole, te otvorena pozornica za izvedbe, izložbe i predavanja – kreira se kampus koji brdo ne osvaja, već mu služi kao produžena ruka znanja i kulture.

© 2026. Svi radovi nastali su sklopu diplomske radionice Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu