Širenjem grada izvan starogradske jezgre duž istočne obale 1945. godine gradi se plivalište KPK. Povijest ljudi, vode i sporta materijaliziran u plivalište - arhitektura u moru koja tangira kopno.  KPK u memoriji mjesta je simbol okupljanja i zajednice. Betonska lukobranskoj strukturi slabi funkcija izgradnjom zatvorenog plivališta.

Doživljajem detektiraju se kvalitete postojećeg stanja. Intervencija afirmira zatečeni objekt kako bi stvorila nove režime korištenja. Ciklus ljeto-zima čini prirodnu i socijalnu mijenu. U razini ulice otvara se površina vodenog trga s vertikalnim sunčalištem ispod koje je gusto tkivo termi. Atmosfera prostora definirana je simbiozom okoline i izgrađenog okvira. Promjenom vremena mijenja se i prostor.